subota, 20. srpnja 2013.

Ah' kako mrzim sto si daleko od mene.
Sjedim,tako mi je dosadno... znaš da mogu o tebi da pišem satima i satima, tako bar uživam i ispunjena sam u potpunosti. Opet želim da pišem o nama :$
Naša priča je počela na tako čudan način, čudan način zezancije, snova, maštanja i sad se sve to skupilo u jedan cilj: ostati zauvijek zajedno.
Nekada smo živjeli, dan za danom bez neke posebne volje za nešto, željeli samo da dan sto prije prodje a sada želimo da se zaustavi vrijeme i da naša ljubav bude vječna.
Boreći se da steknemo nešto zajedno i tražeci bilo koji način da smo skupa sada je sve to iza nas i jedina bitna stvar je MI. Osjećajuci tu bliskost između nas postali smo jedno.
Sada znamo sate provoditi pričajući o
snovima
nadama
ljubavi
ciljevima
o nama i našim planovima...
Sada naš zid niko ne moze da sruši. Zid je isuviše izgrađen da niko ne može savladati sve to.
Hiljadu ljudi je u našem okruženju,ali i od hiljadu jedini si i jedina sam za tebe.
Neka svi znaju da te volim, da te volim i da cu se boriti za ovo.
Želim da,kao i ja, vjeruješ i nas i našu ljubav jer samo tako možemo savladati svaku prepreku, zajedno možemo sve.
Svaku noć, pred spavanje, svi naši prelijepi dani i izlasci daju mi nadu za bolje sutra i moj su razlog sreće. MoŽda ovo neće trajati zauvijek ali sada si moje sve i molim za nas, želim da ovo traje. Nismo savršeni, mi smo samo dvoje ljudi koji se vole.
Pusti me u svoj život, dozvoli da me zavoliš toliko da boli kada nisam tu, da želiš moju blizinu, pusti da budemo jedno drugom sve na svijetu.Jer ... tvoja sam, samo tvoja na svaki mogući način. !


Ja ne čekam sreću, ali zaista. Imam je u tebi. Imam tebe. To mi je dovoljno.

Nema komentara:

Objavi komentar