I prolazi dan za danom...A ja..ja ga još uvijek čekam,čekam da dođe da se pojavi odnekuda baš onako kako sam zamišljala u svojim snovima da mi se prikrade i da me iznenadi,ali ne njega nema.Još uvijek nije došao ali ja ću čekati i dalje na njega,čekat ću ga dokle god dišem.Dok ga zamišljam ovako,prisjećam se svega,što je prošlo,prisjećam se onih dugih telefonskih razgovora nakon kojih bi uvijek plakala i tako sva u suzama dočekala jutro nadajući mu se.Istog jutra on bi me nazvao,nasmijao me i učinio mi dan ljepšim.Uvijek dok bi pričali preko telefona činio bi se sretan,nasmijan dobre volje raspoložen za sve kao da mu je svejedno,kao da mu ništa ne fali,ali nije mu svejedno i falilo mu je nešto .Falila mu je njegova malena koja je daleko od njega.I dok smo vodili razgovor u smijehu,zezanju i maštanjima odjednom bi ušutili oboje,udahnuli i opet nastavili sa pričom shvativši koliko nam je teško.Iako je bio na svoju ruku,tvrdoglav teškog karaktera po malo i hladan dođe i njegovih 5 minuta,kada pređe preko svog ponosa i prizna sve svojoj malenoj priznavši joj koliko je voli i da mu znači kao i on njoj.NEOPISIVO.Posebno se sjećam našeg razgovora u kojem mi je rekao:"Malena moja ne brini se !Ja ću ti doći,sigurno ću ti doći.Obećao sam i doći ću,a ti znaš da ja svoja obećanja nikada ne pogazim niti zaboravim.Doći će ti tvoja ljubav koju toliko dugo čekaš i tada će prestat sva bol i tuga koju osjećaš ti i koju oboje osjećamo.A kada dođem ti budi spremna,jer tog dana ćeš poći samnom i od tada nećemo se nikada više razdvajat..Bićeš ono što si uvijek željela da budeš,bićeš moja zauvijek !" <33